Zahvaljujući nagovaranju Perdije išao sam na otvaranje stadiona u Dugopolju. Prije petnaestak godina krš na sve strane, nije bilo ni trave, a kamoli nešto drugo.
I onda su krenuli. Preporodio se cijeli kraj i sad ne samo da je trava počela rasti, sada je mogu i zalijevati. Dugopolje, nekada znano kao ”Dolina Noževa” sada je postalo mjesto koje je jedan od rijetkih, ali zaista fantastičnih, primjera kako netko sa vizijom, voljom i energijom može razviti cijeli kraj.
Ne treba napominjati da nema nezaposlenih, uvozi se radna snaga iz drugih krajeva, infrastruktura je sređena, a sada je došao na red i sport. Kako je netko rekao, prvo je ljude trebalo zaposliti, a onda možemo riješiti sve ostalo.
I otvorio se moderni stadion po uzoru na Englesku. Kapacitet stadiona nešto manji od 6000, tribine natkrivene, parking za 400 automobila, glavno i pomoćno igralište, a u skoroj budućnosti olimpijski bazen i teniski tereni.
Na otvaranju nakon cijele procedure otvaranja, gostovao je Hajduk. Tribine su bile ispunjene do posljednjeg mjesta, a utakmica i nije bila baš važna. Nakon utakmice uz klapsku pjesmu domjenak za tko zna koliko ljudi.
Perdija sa Katalinićem
Sve u svemu jedna ugodna večer.
A ovdje muči Mišu
