Na koncert godine, desetljeća, stoljeća ili kako su ga sve zvali odlučio sam otići 4 dana prije koncerta. Dario mi je doša, pita hoću li kupiti kartu i odluka je pala. Bonus je bio kad su mi Čizmićke rekle da mogu ići u Zagreb s njima.
Krenili smo u ponediljak ujutro i nakon 4 sata smo bili u Zagrebu. Ručak, otišli do stana odmoriti i oko 18.00 lagano put Maksimira.
Rijeke ljudi su se slivale prema stadionu. Gužva na sve strane, a opet na ulaz se čekalo 5-10 minuta. Podnošljivo. Osiguranje je bilo takvo da si moga uniti što si god tija, mi smo unili kabanice jer su se neki kumulo-nimbusi skupljali oko vrha Medvednice. Na svu sreću moja vremenska prognoza se pokazalo potpuno pogrešnon (ništa od karijere metereologa). Na ”grandioznon” stadionu naša tribina je bila sjever gore i imali smo cijeli stadion na dlanu.
Dakako da sam išao provjeriti i cijene osvježavajućih napitaka (pive i ostali sokovi) koje su bile pretjerane. Na tribini sjedne strane smo odmah našli ekipu iz Omiša, a s druge strane jednog mog poznanika iz Dubrovnika.
Atmosfera na stadionu je bila odlična i lagano smo čekali glavne zvijezde večeri. Otprilike dva sata prije izlaska Voxa i ekipe predgrupa Snow patrol je izašla da bi malo pokrenila mase. I moran reći da su bili odlični. Nakon njih na pozornicu su stupili U2.
Koncert je bio fantastičan, dva sata i malo kusura su protekli u jednom dahu. U2 odličan, pozornica fenomenalna, specijalni efekti super, malo priče, puno glazbe i nekoliko poruka za bolji svit.
Sutradan sam sreo i ekipu koja je bila na oba koncerta, i oba koncerta su im bila odlična. Nakon cijelodnevnog linčarenja, x kava i dogovora nazad smo se uputili navečer. Doma stiga oko 1 iza ponoći i nadan se mda nešto slično nećemo dugo čekati.
