Druga večer Dana Ive Marjanovića se održala u crkvi sv. Ciprijana, a nastupile su mlade nade glazbene umjetnosti. Glazbenici različitih dobnih granica, umjetničkih interesa su se smjenjivali ispred publike praćeni gromoglasnim pljeskom.
07. kolovoza 2009. (petak)
”MLADI GAĆANI I NJIHOVI GOSTI”
Piše: Nikolina Radmilo
Na koncertu su nastupili:
Ante Kuvačić na klarinetu – najmlađa gatska uzdanica, ujedno i glazbenik koji je pobrao najveće simpatije
Ivana Kovačević na flauti – već dokazana umjetnica ne samo u glazbenim, već i literarnim i recitatorskim vodama
Latica Anić na violončelu – gatska dika i ponos, spoj nesumnjivog talenta i velike upornosti te odricanja je iznjedrio, po mom mišljenju, veliku glazbenu nadu
Duje Stanić, Toni Kuvačić i Roko Šarac su kao trio nastupili na klarinetima – precizno i ugodnoslušno su se pratili i slagali
Lovre Marušić na klaviru – tijekom večeri je nastupio čak tri puta, u kombinacijama s violinom i violončelom te samostalno. Njegova svaka izvedba je nevjerojatna.
Marino Tomasović na violini – nastupio je dva puta te oduševio publiku
Tomislav Damjanović na klaviru – također je nastupio dva puta, iako je bio u sjeni Lovre, pokazuje izniman potencijal
Iva Mihalj na violončelu – zajedno s Laticom se odlično snašla
Matea Kuvačić na violini – u solo izvedbi te sa klavirskom pratnjom je bila na visokom nivou
Za vrijeme koncerta, kada je bilo potrebno, mlade glazbenike na klaviru je pratila Rozarija Samodol, prof. Repertoar je bio raznovrsan, na trenutke elegičan i sjetan, a na trenutke živahan i brz. Instrumenti su bili skladno kombinirani te se izbjegla monotonija sličnih zvukova.
Ove godine, uz našu standardnu postavu, nastupili su neki glazbenici koji su debitirali u Gatima. Bili su ugodna novost jer su svi prezentirali talent koji je gatska publika znala prepoznati. Može nam samo biti žao što ove godine nije bilo vokalnih solo dionica, još uvijek se sjećamo izvrsne Dine Čović i Slave Tomaša. Oni bi bili istinsko osvježenje večeri.
Žalosti me jer ova večer bilježi silaznu putanju posjećenosti. Ljudi imaju puno obaveza pa im se čini da je najmanja šteta ako ovu večer propustu, no šteta je nesaglediva. Ne samo da propuštaju priliku podržati gatsku mladost (i ostale) u hvalevrijednim izvanškolskim aktivnostima koje zahtjevaju puno truda i odricanja, već sami propuštaju večer prepunu čarolije. Klasična glazba prodire u najmanje stanice organizma te ih opušta. Ona je živi organizam koji nastavlja svoj samostalni put u vašu svijest te je poslije tražite i prepoznajete u reklamama, pjesmama i filmovima, ali i svuda u prirodi jer je ona skladni otkucaj svijeta oko nas.
Ti ambiciozni, mladi ljudi si budući Pogorelići, Matačići te tko zna što sve njih čeka, kakve sve dvorane, hale, kazališta. Možda za deset, petnaest godina, kad svi budu plaćali sto, dvjesto kuna za ulaznicu na njihov koncert, kada budu po novinama kao svjetski poznati glazbenici, mi budemo govorili kako smo ih slušali u Gatima na Danima Ive Marjanovića, kako ih mi pratimo od samih početaka. Divno je slušati ih i uočavati njihov napredak. Oni rastu i usavršavaju se baš kao i naši Dani Ive Marjanovića. S godinama postaju sve bolji, poznatiji i priznatiji. Lijepo je biti dio stvaranja povijesti.
Ostale slike čim mi se službeni fotograf vrati iz inozemstva
