Brdo Gradac je od osnutka Poljičke Republike postalo nezaobilazno ishodište svih moralnih, vjerskih, zakonodavnih vertikala seljaka ovog kraja. Kao što je većini poznato, tu se nalazi Poljička katedrala, crkvica sv. Jurja, koja prema utemeljenim pretpostavkama potječe iz 11. ili 12. stoljeća.
08. kolovoza 2009. (subota)
KLAPA HRM ”SVETI JURAJ”
Piše: Nikolina Radmilo
Odmah po ustroju Kneževine, Poljičani su odabrali sv. Jurja za svog nebeskog zaštitnika te 23. travnja počeli slaviti kao svepoljički blagdan. Na taj dan se poslije svete mise, u podnožju Gradca, pokraj Ilinca, birala uprava Poljičke Republike, vojvoda i veliki knez. Nakon 1807. i raspada Republike, crkvica je kraće vrijeme bila zanemarena, a slavljenje sv. Jurja palo u zaborav. Početkom 20. stoljeća ona je obnovljena, a slavljenje poljičkog patrona svečano nastavljeno. Do danas se s tradicijom nije prestalo, ali su uvedene neke logične promjene. Poljički svećenici su suglasno donijeli odluku 1969. da će se nadalje blagdan sv. Jurja slaviti na sam datum ako pada na nedjelju ili na prvu sljedeću nedjelju.
Mjesto na koje se vjekovima slijevaju rijeke ljudi i hodočaste svecu zaštitniku je 08. kolovoza ugostilo klapu Hrvatske ratne mornarice koja svojim imenom i djelom ne samo da veliča patrona već slavi i širi sve one ishodišne vrijednosti koje se od pamtivijeka ovdje cijene.
Usprkos velikoj konkurenciji u događanjima te večeri, naime u Omišu su bili Ludi skokovi, u Dugom Ratu Festival soparnika, na Dućama koncert Jole, a u cijeloj okolici tradicionalno hodočašće Gospi u Sinj, Gata su privukla mnoštvo putnika namjernika i ljubitelja dobre klapske pjesme.
Cjelovečernji program klape ”Sveti Juraj” se pokazao kao vrhunski kulturni događaj kojem je prisustvovalo više od pet stotina ljudi.
Smješteni desno od same crkvice, raspoređeni po stepenicama ispred kamenog stola, dragi gosti su večer otvorili snažno i emotivno. Na Gradcu, u borovoj šumi, ponad strmih litica Ilinca i kanjona, na ovom posvećenom mjestu čuti ”…dok Cetina teče / uvik će nas biti / čvrsti smo ka stina / dragi Bog nas štiti…’‘ čovjek im mora vjerovati. Tako snažni i moćni stihovi dobivaju posve novu dimenziju u datim okolnostima. Prestaju biti tek vers ili ritmička dionica te postaju nepobitna istina.
Svi oni koji su očekivali uštogljeni koncert vojnika i časnika hrvatske vojske su se prevarili. Koncert prepun šale i dosjetki, kvalitetne dalmatinske pjesme je zaustavio vrijeme. Pjevali su oni i manje poznate pjesme, redali uspješnice, mlade počastili Gibonnijevim Zlatnim godinama. Kada je došao kraj, publika je negodovala, ali su za bis dobili pjesmu. Publika je poput drugog instrumenta sudjelovala u stvaranju umjetnosti i veličanju hrvatske povijesti.
Sada kada su se dojmovi slegli i profiltrirali, mogu samo reći da se čovjek češće mora počastiti ovakvim užicima. Večer posvećena slušnim ‘guštima’ koja pobuđuje najljepše domoljubne, rodoljubne, čiste religiozne osjećaje bez patetike i pretjerivanja, čovjeka hrani i daje snagu za dalje. To je bilo kratko putovanje od dolaska Hrvata na more do današnje potrebe za bliskosti, ljubavi. Bile su opjevane i dalmatinske vile, maslina, ovaj krvožilni kamenjar ali i bogata povijesna baština. Kratko rečeno, večer je bila oda nama samima. Spojivši povijest i koncert suvremene klape postignuta je ravnoteža tradicijske baštine te modernog života. Upravo zbog te pravovremene simbioze dogodilo se da je publika u dahu slušala i gledala taj posvećeni čin, a pri odlasku, buka, tako svojstvena velikom broju ljudi, je izostala. Čuo se tek žamor zadovoljnih ljudi koji su međusobno razmjenjivali impresije. Počašćenii divnim iskustvom, nadamo se da će i ostatak gatskog kulturnog ljeta proteći u sličnom ozračju.
