Budući su žene poznate po umjerenosti i poznavanju vlastitih mogućnosti, naš odlazak put Mosora nije prerastao u poldnevnu ekspediciju, već samo malo dužu šetnju tijekom koje smo naišle na neočekivano društvo. Druženje je započelo na Biloj gomili (sjecište puteva Smova i Pocelja) odakle smo sigurnim koracima krenule prema Skočibama.
Piše: Nikolina Radmilo
Antonija je brala šparoge, a ja sam pokušala snimit Gata poslije kiše. Kako su mogućnosti mog aparata ograničene, a moj talenat prilično bezidejan, to se pokazalo kao propala namjera. Stoga sam alat spremila u futrolu i prionula pričanju.
Neočekivano, na Bevića guvnu smo naišle na veselo društvo stranaca. Čini mi se da su bili Francuzi. Uglavnom, išli su preko Mosora put Dubrave s biciklama pa se ispostavilo da nisam uzalud nosila fotoaparat. Ovjekovječeno!
Nakon dužeg odmaranja kod Sv. Ivana, zaključile smo da nismo žedne (nije imalo smisla po onoj sparini ići još i do Lokvice) pa smo krenule natrag.
Pri povratku smo ponovno srele avanturiste, fotkala ih u elementu i krenule kući pjevajući.
