Gaćani su početak ljeta dočekali radno i raspršeno diljem šire regije. Samo četiri dana nakon uspješnog gostovanja preko rijeke i poljičkih granica, uigrana ekipa domaće Udruge je krenula u Solin. Predstava se odigrala 29. srpnja u Domu kulture Zvonimir pred zaposlenicima lokalnog vrtića. Nosi nas rijeka se igrala u novom mjestu, zadojenim drugom rijekom, ali opterećenim sličnim problemima.
Piše: Nikolina Radmilo
Publika je dramu istinski proživjela i prepoznala je elemente tako svojstvene svima nama. Jer, kako je i sam autor meni jednom rekao, odnosi su uvijek slični, bili mi u Dalmatinskoj zagori, Poljicima, na Visu ili u Slavoniji, razlika je samo u ”spizi”. Oni obrađuju pršute, drugi masline, a treći nešto svoje. Iako u Solinu nisam bila, moji kolege su me obavijestili da je predstava bila dobra, a publika nikad angažiranija. Igralo se u teškim uvjetima, naime, visoka temperatura i zagušljivost unutarnjeg prostora su ometali glumce, ali, oni su i to stoički podnijeli. Na druženju koje se odvijalo nakon predstave čuli su puno pozitivnih komentara, a naprisutniji je onaj: ”Našli smo se!”
Nekoliko dana poslije, hrvatska kazališna delegacija je krenula preko granice. Naime, Hrvatski sabor kulture poslao je Gaćane kao najbolje ovogodišnje amatersko kazališno društvo na 38. Teatarski festival BiH FEDRA. U subotu 3. srpnja, u ranim jutarnjim satima, krenula je ekipa od 11 ljudi na spomenutu FEDRU u Bugojno. Na cilj smo stigli poslije podne te smo odsjeli u motelu Heko. Organizatori su nas srdačno dočekali, ekipa koja je vodila kulise i tehniku stigla je nešto ranije pa su bili u prilici i razgledati grad i širu okolicu. Naši domaćini su nam i u tome bili na usluzi. Nakon ručka, ekipa se malo odmorila te krenula u grad, postaviti scenu i malo prošetati centrom. Na žalost ženskog dijela ekipe, u centar smo stigli oko 19:00 sati pa nismo imale priliku zaviriti u trgovine i pronaći neku sitnicu za bolje pamćenje gostovanja. Sama predstava je počela oko 20:30 sati i igrala se u odličnim tehničkim uvjetima. Dvorana JU Kulturno-sportskog centra je vrlo prostrana i svježa. Kao i cijeli Festival, i hrvatsko gostovanje je bilo odlično medijski popraćeno. Iako su organizatori, uključujući direktora Vahida Durakovića, očekivali čak i brojniju publiku, mi smo bili vrlo zadovoljni.
Smatramo da je oko 250 ljudi odličan broj s obzirom na konkurenciju večeri, ipak se igralo polufinale Svjetskog prvenstva. Predstava je bila jako dobro prihvaćena. Publika je shvatila poruku i prepoznala elemente obiteljske drame koji su sveprisutni. Direktor Festivala je rado komentirao odgledano. Pohvalio je uigranost ekipe pri tom primjetivši kako glumci ne glumataju, nema praznog hoda ni nepotrebnih gesti. Ugodno se iznenadio zrelošću glumačkog anambla jer kod njih, kako sam kaže, najčešće glume školarci ili mladost. Rekao je i da je sama predstava tipično dalmatinska, da budem precizna, usporena i glasna. Sve oko našeg gostovanja, a vjerujem i oko organizacije Festivala, bilo je besprijekorno. Uljudnost naših domaćina, njihova spremnost da nam u svemu pomognu i da nam, kako god mogu, olakšaju posao i naš boravak u Bugojnu učinu što ugodnijim je bila na vrlo visokom nivou. Naše gostovanje je bilo medijski jako dobro popraćeno te su članovi Udruge i poslije predstave davali izjave. Tiskani bilteni i knjižice su vrlo precizni, sveobuhvatni, a nije izostao ni kutak humora. Na druženju poslije predstave smo bili lijepo počašćeni te smo se u sitne sate povukli na odmor. Kod Heka se održavala svadbena zabava pa je to omelo nečiji san, ali je većina ekipe ustala odmorena i okrjepljena krenula na put kući.