Sedmi u Europi i u svitu!

Četiri miseca nakon što je renomirani svjetski stručnjak Njemac Bodo Siegert iz tvrke Stablosan d.o. o. izvršio pusta mirenja na našem Hrastu stigao je i službeni elaborat o stanju simbola Gata. Ono što najviše zanima sve Gaćane su godine i koliko će još dugo naš Hrast. E pa ovako:
i službeno sad imamo papir na kojem piše da ovaj naš starac ima 350-400 godina,
a da bi poživija još koju stotinu triba mu šta prije podrizat suve grane koje mi ionako ne služe i kako bi se proridila krošnja tako da stvara šta manji otpor vitru koji mu je najveća opasnost od rušenja jer Bože moj ovakav starac kako smo i predviđali unutra je šupalj; al sve je to u skladu sa stoljećima koje nosi u granama. Nakon toga malo ćemo ga pognjit ( i za to nam je Bodo dao upute) i nakon toga ga ostavljamo pokoljenima na brigu. Sve ovo čeka nas već početkom studenog tako ako vidite da neko vrti pilom oko našeg Hrasta i buši neke rupe oko njega nemojte se odma mašat za kosir ili nešto vatrenije od naoružanja – sve je pod kontrolom i za dobro ovog našeg simbola.
Po godinama nije najstariji, po visini nije najveći ali po opsegu sa 5,78m za sada je sedmi u Europi, a kako ova vrsta, hrast medunac, ima areal samo na području Europe to podrazumijeva da je i sedmi u svitu. Nećemo se lagat, nema nikog od nas ko ne bi volija da umisto ovi 350-400 piše minimalno 600-700 godina ali kad ovih 350-400 stavite na kalendar ona je to 1616 – 1666 godina kad je nika ovi naš div iz malog žira. E pa sad malo provrtite povijesne knjige pa pogledajte šta se sve događalo tih godina i šta je proživija od tada i čega je sve bija svjedok naš Hrast.
Kad smo ljudima od struke rekli ko nam je radija mirenja i pisa elaborat samo su nas u čudu gledali pa pitali kako smo ga uspili dovest i kako je naša vrimena jer da se na njega čeka i čeka pa opet čeka … koliko čovik ima posla. I najvažnije da ko će nam ga platit?! Uglavnom, za naš Hrast doveli dr. Housa za stabla, a cijena – za ovaj posa i za ovog stručnjaka – kad ti da ponudu 20-30 tisuća kuna smatraj da je džabe i prihvaćaj bez pitanja!
Niko danas ne radi džabe a pogotovo ne dolazi iz bilog svita radi tamo nekog stabla koliko god nama to stablo značilo. Puno je truda uloženo i bit će još uloženo za dovuć takvog i takve stručnjake. Naš Hrast nije tamo neka Hajdukova murva pa da daješ popust jer ti služi kao reklama kad radiš na njoj i nitko te neće odbit kad tražiš pare za spas nečega šta ima Hajduk u svom imenu; al nama gaćanima Hrast nema cijenu. Platili smo elaborat, platit ćemo i orezivanje i gnjijidbu a sve će to radit samo stručnjaci pa koliko to god koštalo da koštalo. A košta i koštat će! Bez onog utrošenog privatnog vrimena, privatnih veza, mobitela, goriva, stotina poslanih mejlova,.. al ponosno možemo reć da nema Gaćanina koji nas je odbija kad smo rekli šta radimo i koji ni da ruke kad smo tražili jer Hrast ipak triba pridat daljnjim pokoljenjima ka šta smo ga mi dobili od naši starih. Jer to sad šta je nama sad uspilo oni su uvik sanjali – saznat kolko ima i kolko će još dugo – a mi samo imali puku sriću koju je tribalo iskoristit (subota 12. 9. 2015. jedan radni zadatak, običan kao i svaki drugi radni zadatak, ali koji se taj dan radio samo sa mislima na Hrast uz svesrdnu potporu nekolicine Gaćana koji su sa strepnjom čekali oče li „pakleni“ plan uspit; a kako vidite uspijeva!).
Naš Hrast je živo biće i ka svako živo biće ima svoj rok trajanja al bar možemo ponosno reć – učinili smo sve i nastojali učinit najbolje da poživi šta duže da pokoljenja gaćana na ovaj elaborat budu gledala sa vremenskog odmaka ka šta sad mi gledamo na ovu 1600 i neku koju nam je Bodo napisa. A onda jednog dana nek bude i najstariji od svoje vrste prije nego …