Sabor društva Poljičana – 2013.

Sabor Društva Poljičana ”Sv. Jure” – Priko
Dom kulture, Gata
20. travnja 2013.

Već tradicionalno, subotu uoči blagdana sv. Jure, zaštitnika Poljica, u Gatima se po uzoru na stara vremena birao veliki poljički knez. Okupio se priličan broj zaljubljenika u poljičku baštinu,

a programom je moderirao Marijo Kuvačić, tajnik KUU ”Mosor” Gata i član društva. Nastupila je klapa Pasika iz Kostanja te folklorna sekcija KUU ”Mosor” Gata. Oni su pripremili recital pjesme Mila Gojslavica, Augusta Šenoe, napjev Oj Mosore, moj debeli lade i izvedbu Gatskog kola. Sve se to odvijalo pod budnim okom voditeljice Hajdi Gašpić.

 

Zastupnici i birači su se izjasnili te je najvažnije istaknuti kako je novi veliki knez, ustvari, stari! Petar Rodić je još jednom izabran za predstavnika ponosnih Poljičana. Čestitke!!!
Riječ izabran možda nije primjeren izraz budući da predloženi kandidat, uopće, nije imao protukandidata pa Poljičani nisu ni mogli, u pravom smislu, birati, no to mi je upalo u oko zbog nečeg drugog.
Ovo biranje velikog kneza i Poljičkog stola (vlade) u srži ima najprije simboličko značenje, stoga mi nije u potpunosti jasno zašto se ne odvija na tradicionalan način?! Kako nisam ranije imala priliku nazočiti ovom značajnom skupu, prvo što mi je upalo u oko je nestašica kamparana i uopće tradicionalne odjeće.

Tek nekoliko vjernih dama (sve pohvale) iz Gornjih Poljica i članovi KUU ”Mosor” Gata koji su nastupali bili su obučeni u tradicionalne nošnje. Tek se na kraju knez Rodić zaogrnuo plaštem poljičkog starješine te mali knezovi koji su preko ramena prebacili kamparane, i to je bilo sve.

Od prelijepog obreda koji je imao zaokruženu umjetničku i političku notu, ostali su tek fragmenti. Čini mi se da je zov modernog vremena uzeo danak te smo zaboravili pravi značaj SIMBOLIČKOG biranja velikog kneza Poljičke kneževine. Mislim da bi tom obredu trebalo vratiti staru ljepotu i tradiciju, a i popularnost. Poljičani poštovani od svi sela odabrani na ugovoreni dan bi se slivali sa svi strana u Gata da još jednon izaberu glavu koja će ji nagodinu vodit. Dolazili bi šepireć se u biranin komadima narodne nošnje, misnoj robi, a neviste nacifrane i spletene, nađinđane bokulicama, sponama, rećinama ili minđušama, kolarinima i verama. Okićene zobnice bi visile s dični ramena zaodinuti u ukrašene zobune, a raznolike traverše bi lepršale svakin korakon.

Ponosna prsa bi se nadimala svakin novin uzduvon. Među njima bi ponosno koraca kančelir sa svitkon papira ispod dične desnice i sida za glavni stol da vodi zborovanje. Okupljena svitina bi se prilivala u dvoranu, ispod glasa komentirala i trsila pogodit ko će bit  budući veliki knez. Katunari bi ji smirivali i junačkin srcen zborili. Pivalo bi se stare pučke napjeve, pilo crno vino iz bukare, jilo soparnik sa sinije i fritule iz konistre.

Tada bi se i bez plakata znalo da je dan zborovanja i biranja velikog kneza časne i slavne Poljičke kneževine!

Piše: Nikolina Radmilo