Pogreb don Frane Mihanovića

Na Spomendan svih vjernih mrtvih Splitsko-makarska nadbiskupija oprostila se od svoga svećenika don Frane Mihanovića, popa glagoljaša i neumornog njegovatelja kulturne i povijesne baštine Poljica. Misu zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Sitnu Donjem slavio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem, s franjevačkim provincijalom fra Joškom Kodžomanom i s četrdesetak svećenika, zajedno s brojnim vjernicima pristiglih iz čitavog Poljičkog dekanata.

 

Evanđelje toga dana donosi odlomak iz Isusovog oproštajnog govora, u kojem Isus tješi svoje učenike da se ne uznemiruju što odlazi jer da im On ide pripraviti mjesto u domu Očevu. Nadbiskup Barišić istaknuo je u homiliji kako se i mi možemo prepoznati u ulozi učenika koji su pred otajstvom smrti pomalo zabrinuti i preplašeni, pa zajedno s Tomom postavljamo pitanje: ‘Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?’. Isus odgovara de je On Put, Istina i Život te tako priznaje opravdanost Tominog pitanja usmjerujući ga pak prema jednoj drugoj dimenziji, gdje prestaju zemaljski vodiči, rekao je nadbiskup Barišić te nastavio: „Isus je Put koji ostvaruje ljudski život. On je apsolutna Istina, objava istine o Bogu i čovjeku. U Isusu se događa susret vječnoga i zemaljskoga. U Njemu naš život dobiva puninu. Pokojni don Frane, poput Tome, uputio se za Isusom i darovao mu što ima. U opasnim i nenormalnim vremenima – zaređen je 1946. godine – don Frane ostao je vjeran Kristu. Htio ga je svjedočiti u svojim rodnim Poljicima“. Zatim je Nadbiskup istaknuo nekoliko postaja don Franinog svećeničkog djelovanja, pokazavši kako je on, slijedeći primjer popa glagoljaša, poljičkom puku bio „navjestitelj i prosvjetitelj“.

No, pokojni don Frane nije se samo trudio prenositi poljičku povijesnu i kulturnu baštinu na današnje naraštaje, nego je prije svega nastojao da mi danas svojim životom i djelovanjem doprinesemo toj baštini i nastavimo je, upozorio je mons. Barišić te zaključio: „Gospodine, često se gubimo u vrtlogu vremena. Daj nam spoznati da ima Put-ostvarenje, da si Ti taj Put, radostan i sudbonosan. Daj nam da to već sada živimo i naviještamo!“.

Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančića iznio je glavne postaje don Franinog vjerničkog i svećeničkog života, a oproštajne su riječi uputili poljički dekan don Vlade Đuderija te mjesni župnik don Ivan Kovačević. Don Frane je pokopan u obiteljskoj grobnici plemenite poljičke obitelji Mihanovići.

Don Frane Mihanović rođen je 1. listopada 1922. godine u Sitnom Donjem u Srednjim Poljicima kao drugo od jedanaestero djece. Sjemenište je pohađao u Splitu, a bogosloviju u Đakovu i Splitu. Za svećenika je zaređen 1946. godine u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu.

Služio je u župama Sitno Gornje, Dubrava, Svinišće, Srijane-Gornji Dolac te kao poljički dekan i župnik u Gatima.

Među njegovim brojnim duhovno-kulturnim doprinosima poljičkoj i hrvatskoj baštini treba istaknuti uspostavu Poljičkog dekanata, ponovno pokretanje proslave sv. Jure na povijesnom lokalitetu Gradac, utemeljenje Poljičkog muzeja te izdavanje godišnjeg zbornika „Poljica“. Don Frane je preminuo 31. listopada 2013. u Svećeničkom domu u Splitu, gdje su proteklih godina o njemu skrbile sestre Služavke Malog Isusa.