Upravo je utrka mosorskim grebenom korijen trekinga u Hrvatskoj budući se počela održavati daleke 1993. pod imenom Mosorski planinarski maraton. U međuvremenu je mijenjala organizatore, ime, čak i trasu.
Zadnjih 8 godina utrka je poznata kao Mosor Grebbening i nakon što je nekoliko puta izbivala s grebenskog dijela Mosora, ovu godinu se vratila svojoj izvornoj ruti. Startala je u Klisu i nakon prolaska cijelim grebenom završila u Gatima. Jedina razlika u odnosu na izvorni oblik je što je utrka tada završavala u Omišu.
Vraćanje utrke na greben pokazao se punim pogotkom organizatora, što je najbolje pokazao broj od oko 60-ak sudionika u ultra kategoriji koja je išla opisanom rutom. Ovo je zapravo jedina utrka koja ide gotovo cijelom dužinom grebenom neke planine, što znači da natjecatelji cijelo vrijeme mogu uživati u pogledu s obje strane.
Sad malo o samoj stazi i tijeku utrke iz moje perspektive.
Nakon znaka za start u 8 sati u Klisu, ultraši puni entuzijazma odmah su jurnuli uzbrdo prema zapadnim mosorskim padinama. Vrlo brzo, nakon malo asfalta i makadama, krenuo je uspon po teškom terenu. Trebalo je svladati oko 700 metara visine do prve kontrolne točke na Debelom brdu. Kao i na svakom početku, većina pokušava prestići onog ispred sebe, žuri se kao da nema još puno sati utrkivanja. Pokušavam ići ne prebrzo, ali ni presporo. U društvu s Hrvojem Kedžom nalazim brzinu koja mi odgovara. U odličnom ritmu prolazimo i drugu kontrolnu točku na Ljubljanu i nastavljamo najvišim dijelom mosorskog grebena. Teren je vrlo kamenit i kretanje se uglavnom svodi na skakanje s kamena na kamen. Svaki korak je test ravnoteže. Pogled s vršnog grebena je teško opisiv riječima. Na jednu stranu pogled puca preko svih srednjodalmatinskih otoka, Brača, Hvara,Visa i dalje prema otvorenom moru.U smjeru Omiša uzdiže se Omiška Dinara i iza nje daleko i moćno Biokovo. Na strani koja gleda u kopno kao na dlanu prostire se Dalmatinska Zagora iznad koje se uzdižu Kamešnica, Svilaja i Dinara. Daleko u maglovitoj daljini naziru se još uvijek zasniježeni vrhovi planina u Bosni. Nažalost, ne možemo previše uživati u pogledu jer nam je pogled stalno uprt u pod. Nakon prve okrepe, na početku uspona na Botajnu počeli su problemi. Javljali su se grčevi u obje noge. Dvojio sam da li da se vratim. Ipak sam odlučio nastaviti i koračajući kao po jajima nastavio prema Kontrolnoj točki na Sv. Juri (Kozik) razmišljajući o tome da samo uspijem završiti utrku.
Nakon Sv Jure noge su se vratile u normalu ali zato je teren postao noćna mora. Goli oštri kamen i duboke škrape iziskivali su iznimnu koncentraciju i oprez, što nije bilo lako nakon već više od 5 sati utrke. Preko kontrolne točke u planinarskoj kući Trpošnjik nastavili smo spust prema Gatima. Društvo su mi tada radili Filip Sinovčić i Ivan Lolić. Međutim, kad smo stigli u Gata utrka nije bila gotova. Još smo morali obići četiri kontrolne točke u okolici Gata što nam je uzelo oko sat vremena. Konačno, nakon 8 sati i 12 minuta ulazim u cilj.
Prvi je očekivano došao Ante Pešić Golub za teško shvatljivih 5 sati i 7 minuta ostavivši iza sebe drugoplasiranog Matu Roščića gotovo 2 sata. Treći je stigao Daniel Krstulović. Kod žena prva je stigla Nikolina Đivanović, druga Nada Bilobrk i treća Jelena Tomić.
Osim ultra kategorije moglo se još natjecati u Light i Jogging kategoriji. Tako je u svim kategorijama sudjelovalo oko 230 natjecatelja.
Nakon proglašenja pobjednika Grebbeninga proglašeni su i pobjednici Proljetnog treking kupa kojeg su osim Mosor Grebbeninga sačinjavale utrke Jesenice treking i Imbertrek. Kod muškaraca je prvi Ante Pešić Golub, a u ženskoj konkurenciji Nikolina Đivanović.
Odlična organizacija, gostoljubivost poljičkih domaćina i teška ali jedinstvena staza su zasigurno učinili zadovoljnima sve sudionike koji će istu avanturu vjerojatno ponoviti i slijedeće godine. Znam da ja hoću.
Kompletne rezultate možete pogledati OVDJE
