Moj pogled na organizaciju DUT-a, najvećeg projekta u kojem san aktivno sudjelova (druge aspekte organizacije za koji su bili zaduženi drugi san zanemarija, označavanje staze, provjera, mediji, dizajn…).
Nakon godina promišljanja i stava ”tribalo bi” prije otprilike godinu i 3 miseca skupina zanesenjaka se dogovorila ”oćemo”!
Skupile su se 4 udruge, PEU Gata, PD Imber, Jesenice i Strka i nakon početnih dogovora o načinu kako i priko čega to organizirati dogovor je pao o novoj udruzi Dalmacija Trails koja će se baviti samo 100-miljericon.
Počela je utrka s vrimenon, prvo je tribalo popričati sa Gradon Omišon, Dugin Raton, Baškon Vodon, Zadvarjen, Brelima, Spliton, Solinon, Klison, Podstranon…, pa turističkin zajednican na tom području i vidjeti koliko su oni spremni to podržati.
Nakon toga slijedi otvaranje udruge, prijava na sve moguće i nemoguće natječaje, brdo sastanaka, dogovor oko dizajna, nabavka banera, zastava i svih promotivnih materijala koje možete vidjeti.
U međuvremenu snimamo i promotivni video na koji je utrošeni samo terenskog snimanja jedno 25 dana, a u kojem je bilo priko 70 statista.
Imamo i prvu konferenciju za novinare u Splitu u Kući slave splitskog sporta di su bili brojni novinari i sve tv kuće.
Bilo je skepticizma sa brojnih adresa i sumnjanja da Dalmatinci ovakav projekt mogu organizirati ali nakon konferencije više nije bilo povratka.
”Ili jesmo ili nismo”, a mi smo znali da jesmo!
Slijedi obilazak terena, obišlo se priko 300km staza, čistih, zaraslih, svakakvih, da bi odlučili kuda je najbolje proći.
Obišli smo brojne domaće i strane utrke da bismo promovirali DUT (Istra 100 milja, Jahorina ultra trail, Velebit, UTMB, naše domeće Grebbening, Marjan, Imbertrek, Jesenice pa Tisno,…. i ko će nabrojati di smo sve bili da bi posa napravili kako triba).
U međuvremenu se napravila web stranica, pa facebook stranica, instagram, twiter…, promocija se širila, a sve je zapalija video.
Promo video je primljen genijalno u trail svitu, jedan je od najgledanijh filmova sa sličnom tematikon, dobija je i dvi međunarodne nagrade na festivalin u Latviji i u BiH.
I sad kad se sitin, sve je ovo odrađeno, a ništa još nismo napravili nego sebi obavezu da budemo dobri.
Slijede opet brojni sastanci, dogovori oko opreme, majica, volontera, sponzora, pokrovitelja, jaketa, flisova, okrepa, označavanja staza, medalja, kontrolnih točaka, cilja, starteva, i ko zna čega sve ne.
Sve tribaju pratiti dogovori sa dizajneron jer znak DUT-a mora biti svugdi.
Stiže i zadnjih misec dana prid utrku, završavaju prijave, (na 20km smo pustili još neko vrime). Prijavilo se oko 350 trkača iz 31 zemlje svita. Tribamo finiširati stvari.
Sve se naručuje, izrađuju se zastavice za označavanje staza, skuplja se materijal za okrepe, volonteri čiste staze na sve strane, a mi se pitamo dali smo nakon 15 miseci rada spremni za zadnjih pet dana.
Godišnji uzimaju oni koji mogu, ostali rade nakon radnog vrimena, stroga podjela zadataka je na snazi.
Brinen se za logistiku i dijelon za volontere (oko 200 volontera), ostali preuzimaju svoje obaveze.
DUT počinje u četvrtak sa prijavan, a mi još uvik raspoređujemo di što ide, nervoza i napetost je u zraku.
Neki volonteri otkazuju, brzinski nalazimo zamjenu (ionako nan je improvizacija u krvi).
Šaljemo priopćenja medijima, na sve strane izlazimo.
Zadnja dva dana ekipa označava stazu i stiže petak.
Svi su na svojin mistima, kontrolne točke organizirane, okrepe na njima podiljene (naranče, mandarine, kruh, kava, čaj, coca cola, voda, mineralna, isotonic, čokolada, keksi, juva, tjestenina, papir, mobiteli, čaše, pijati…), volonteri obučeni (baren smo se nadali tome, a tako je i ispalo).
Sat prije početka, panika, na nekin dijelovima staze poskidane su oznake sa staze. Ekipa leti i ponovno označava stazu, a drugi dio ekipe provjerava ponovo stazu.
Svi su na svojin pozicijan, radi se prvi start u Omišu, a u 13.00 prva utrka kreće. Kako kreće prva utrka tako zaboravi na život sljedećih 48 sati. Letimo s jedne pozicije na drugu. U jednom trenutku na omiškoj strani krene povodanj, kiša je toliko padala da san mora stati sa strane. Ništa nisan vidija. Razmišljan kako je trkačima, koliko će ih odustati do Solina i zoven Lea koji mi kaže da na solinskoj strani utrke ništa ne pada i da su trkači na njoj. Olakšanje. Nastavljan s provjeravanjen kontrolnih točaka, staze, pribacivanjen tranzicijskih paketa u Gata i Zadvarje….
Pribacujemo start u Klis, a u 21.00 kreće 110-ka iz kliške tvrđave.
Cijelu noć idemo s kontrolne točke na kontrolnu točku, provjera, negdi fale mandarine, negdi napolitanke, a negdi produžni… Rješavamo probleme, čekamo natjecatelje i ajde dalje. Neko je u Slimenu, neko u Gatima, neko u Kostanju, uglavnon svi smo negdi.
Prid zoru se pribacujen u Omiš, u 9:00 kreće start 60-ke iz Baške Vode. Organiziraju se kontrolna točke u Omišu i Tugarima.
Malo smo kasnili s postavljanjem cilja, a kako je Crv odlučija priletiti stazu umisto progmizati na kraju smo se trkali mi protiv njega. Ko će prije, on ući u nepostavljeni cilj ili mi cilj postaviti prije dolaska Crva.
Na kraju smo mi bili brži za cilih 20 minuta.
Nakon 13 sati i 21 minute prvi kroz cilj prolazi Duje Lekšić Crv kao pobjednik na 110km.
To što je lokalac daje dodatno na draži. Nakon njega ostali čekaju pobjednika 160km i to je Toni Vencelj, a ja nastavljan sa rješavanjem logističkih problema, negdi fale čaše, negdi coca cola….
Starta 20-ka iz Dugog Rata.
U međuvremenu triba vratiti tranzicijske pakete s kontrolnih točaka nazad u stožer. Pribaciti materijal koji je ostao na kontrolnin točkan na druge točke, vidjeti što fali, organizirati prijevoz natjecateljima koji su odustali nazad do cilja…
U tom poslu prolazi i drugi dan i ulazin u drugu noć. Oko jedan iza ponoći vidin da držimo sve pod kontrolon, ostavin mobitel upaljen i odoh spavat do ujutro.
Oko 6 buđenje, tuširanje i čekanje u cilju zadnjeg Latvijca koji dolazi u cilj nakon 44 sata i 41 minute.
Prilično dugo je razgleda lipote srednje Dalmacije.
Nakon toga tribalo je razmontirati cilj, pribaciti sve u skladište i sljedeća tri-četiri dana materijal sortirati i vratiti vlasnicima, a naš materijal i opremu uskladištiti.
Slijedio je afterparty u Volte, bija je baren odličan.
Hvala svin volonterima koji su nan pomogli (bilo je onih koji su volontrirali i po 30-40 sati).
Ekipa na prijavan je bila genijalna, ma svi su bili odlični, svugdi na kontrolnin točkan je vladala odlična atmosfera.
Grešaka je bilo i uvik će ih biti ali mislin da smo odradili odličan posa i da svi zajedno možemo biti ponosni (skromnost mi je vrlina).
Reakcije natjecatelja su odlične, oduševljeni su lipoton Dalmacije, volonterima di god su bili, oznakama na stazi…
A ja i Bili smo ponosni na Gata. Nijedna oznaka na stazi se nije pomakla kako je postavljena (da ih nismo skinili dočekale bi i sljedeću godinu), a atmosfera na kontrolnoj točki (dočekali su me sa palaćinkan!!!) i na nekoliko prijelaza je bila genijalna.
Hvala svima koji su sudjelovali i nadan se da se vidimo i dogodine, a sad odoh spavati nekoliko dana.
Piše: Josip Radmilo
