Negdje početkom 1962. godine članovi omladinske dramske grupe iz Gata, gospoda Ivan Pivčević i Kruno Kuvačić potražili su me u splitskom kazalištu i zamolili, da bih im režirao dramu « Rasulo Poljica» don Stipe kaštelana , koju bi pripremili i prikazali na dan. Sv.Jurja zaštitnika Poljica.
Dogovorili smo se da slijedeće nedjelje dođem u Gata. Pred Zadružnim domom dočekala me oveća grupa omladinaca, momaka i djevojaka, kao i par zrelih muškaraca koji su bili voljni sudjelovati u predstavi. Nakon upoznavanja otišli smo u jednu prostoriju zadružnog doma, gdje sam dobio tekst drame u tri čina «Rasulo Poljica» u jednoj bilježnici kao i sve uloge koje su bile ručno ispisane.Rekoše mi da u Gatima postoji duga tradicija u prikazivanju triju drama iz prošlosti Republike Poljica i to : «Počelo Poljica» , «Prodana djevojka», i «Rasulo Poljica» koje je napisao don. Stipe Kaštelan, ugledni poljički župnik.
Kako nisam poznavao njih , ni njihove «glumačke «sposobnosti , kao ni samu dramu , predložio sam da oni sami prema svom nahođenju podijele uloge , nakon čega ćemo održati čitaču probu. Za vrijeme čitanja došao sam do uvjerenja, da bi nekima bolje odgovarala druga uloga nego ona koju su pri podjeli dobili. Nakon što sam nekima izmijenio uloge pročitali smo bez vraćanja tekst do kraja i dogovorili se za slijedeću probu.
U «Rasulu Poljica» don Stipe je obradio ukidanje Poljičke Republike od francuske soldateske godine 1807 pod komandom maršala Marmonta. Zanimljivo da je taj u stvari treći dio trilogije iz poljičke prošlosti don Stipe Kaštelan napisao kao prvu svoju dramu daleke 1919.godine.
I tako je počeo moj rad s amaterima iz Gata. Struktura glumaca je bila takva, da sam trebao dosta raditi na analizi i interpretaciji teksta. Nakon par čitalačkih proba prešao sam na aranžerke u neadekvatnom prostoru derutne pozornice i dvorane Zadružnog doma. Ono što me vezalo za njih bilo je njihovo oduševljenje za rad, volja i disciplina. Dramu smo igrali od korica do korica. Kako je drama pisana u desetercu stihove su govorili na način kako su do tada bili naviknuti.
Pozornica je bila vrlo skučena i oskudno opremljena. Pod plafonom pozornice bio je u zidu ukopan masivni okvir od greda, a na okviru bile su fiksirane s lijeve i desne strane pozornice kulise, koje su se okretale oko svoje osi koja je bila zabodena u okvir. To je bio način starog sistema inscenacije sa takozvanim kvintama. Kvinte su bile na jednoj strani obojene za činove u sobi, dok s druge strane kada se okrenu služile su za prizore u prirodi. U pozadini pozornice na onoj gredi visilo je veliko platno s jedne strane bijelo za scene koje se događaju u sobi, dok je na drugoj strani platna još iz ranijih izvedaba bila oslikana crkva. Sv. Ciprijana u Gatima.
Kostime za poljičke narodne nošnje posuđivali su glumci po Gatima i okolnim selima. Neadekvatne kostime za francuske vojnike, časnike i maršala Marmonta, kombinirao sam i posudio od splitskog kazališta, kao i plašteve za Velikog kneza i vojvodu.
Pozornica je bila manjkavo osvijetljena sa par žarulja. A na tako loše tehnički opremljenoj pozornici, kao kruna svega bila je još i glavna zavjesa ili bolje reći dvije plave izblijedjele , izlizane i prošupljene krpe koje nisu dosizale do poda pozornice. Zavjesu su otvarali i zatvarali sudjelujući glumci ili bi netko uskočio izak kulisa i to obavio povlačeći rukom.
Predstavu «Rasulo Poljica» još smo dvije godine obnavljali i odigrali u istim uvjetima za dan Sv. Jure. Svaku obnovu morao sam skoro nanovo postavljati i režirati, jer se silom prilika mijenjalo po nekoliko glumaca bilo da su odustajali od daljnjeg sudjelovanja , a nekima sam pak povjerio druge uloge u predstavi.
Eto u takvim uvjetima spremao sam tu prvu predstavu u Gatima
Slijedeća predstava koju sam režirao bila je «Počelo Poljica» drama u tri čina s epilogom ,od istog autora don Stipe Kaštelana.
Tekst po mom mišljenju ima manje dramatike i dramaturške vrijednosti od «Rasula Poljica» ali zato ima nesumnjivo svoju trajnu vrijednost u majstorski napisanom epilogu u kojem se prikazuje biranje prvog poljičkog kneza. Od tada do danas u raznim podjelama epilog «Biranje kneza» igran je nebrojeno puta u Gatima i na gostovanjima na prigodnim proslavama, akademijama i folklornim priredbama.
Radnja drame «Počelo Poljica» događa se 1180 tj. oko 80 godina nakon propasti hrvatske države. U drami je don Stipe Kaštelan obradio smrt (ubojstvo) kamenovanjem splitskoga nadbiskupa Rajnerija , koji je htio posvojiti za sebe neke pašnjake na Mosoru. U bojazni da bi se Latini koji su vladali Splitom , zbog smrti(ubojstva) nadbiskupa Rajnerija mogli osvetiti , predstavnici poljičke županije iz 12 sela, sastalo se, osnovalo svoju Republiku i izabralo svog prvog Velikog kneza Butka , da bi se oduprli najezdi Latina.
Drama «Počelo Poljica» kako i sam naslov kaže , u stvari je prvi dio trilogije iz prošlosti Poljičke Republike , a istu je don Stipe Kaštelan napisao kao posljednju dramu tek 1935. godine.U predstavi «Počelo Poljica» pored starijih sudjelovalo je i nekoliko talentiranih novo pridošlih mladih djevojaka i mladića. Izvedbu ove predstave smatrao sam boljom i uspjelijom u režiji i interpretaciji, jer sam već uočio glumačke mogućnosti starijih glumaca, a mlađi su sa toliko ljubavi i predanosti pristupali radu da je predstava unatoč tekstualnim manjkavostima u izvedbi bila kvalitetnija od «Rasula Poljica». U predstavi sam izvršio neka manja kraćenja u tekstu radi dinamike radnje. Vizualno sam poboljšao inscenaciju koja je bila izrađena i islikana na pak papiru kojeg smo pričvrstili na postojećim kulisama (kvintama ) Za scenu epiloga «Biranje kneza» izradilo smo od kartona i postavili iza zidića par stabala i vjernu kopiju crkvice Sv.Jurja na Gracu. Manjkavo osvjetljenje pozornice pojačali smo dodajući još par žarulja. Isto tak sam za famoznu zavjesu tražio da nekako makar tehnički i primitivno omoguće da se povlači koncem umjesto kao do sada ručno što je i napravljeno. Slijedećih par godina smo naizmjenično prikazivali drame „Rasulo Poljica“ i „Počelo Poljica“ ali kod svake obnove mijenjalo se po nekoliko sudjelujućih glumaca iz prethodne izvedbe.
Godine 1968. omladinska dramska grupa koja je do tada što se tiče organizacije i uprave djelovala da tako kažem stihijski , mijenja ime i nastavlja djelovati kao Kulturno umjetničko društvo „Mosor“ – Gata. Izabrana je uprava društva , a i ansambl je popunjen novim članovima. Rad je u društvu organiziran i kvalitetniji u svakom pogledu.
Uprava je sebi stavila u zadatak i nakon dvogodišnjeg upornog traženja pronašao se već dugo izgubljeni rukopis treće drame don Stipe Kaštelana „Prodana djevojka“ . Odlučili smo je staviti na repertoar i počeli smo odmah sa problema.
„Prodana djevojka“ je u stvari tragedija u 5 činova iz Poljičke prošlosti, a događa se 1606. za turska vremena. Don Stipe u toj tragediji , na osnovu legende, obrađuje događaj koji se odigrao u selu Ostrvici u kući Stipana Bobetića, poljičkog vladara, koji je prodao kćerku svog brata turskom begu Resum rečepu , zadvarskom dizdaru, da bi prisvojio njeno imanje za svoju djecu. Kata Bobetić , kćerka Stipanova , zatočena je u dizdarovoj kuli u Zadvarju. Na kraju tragedije u očaju diže ruku na sebe i izvrši samoubojstvo.
Tu sam dramu sa zanimljivom fabulom počeo spremati. Osjetio sam polet kod svih sudjelujućih . Među glumcima bilo je nekoliko sa kojima sam već par godina radio i time mi je bio olakšan posao oko podjele i režija. Drama ima 24 uloge pisane u desetercu od kojih 11 uloga vrlo zahtjevno za glumačku interpretaciju.Mnogo sam energije utrošio da u ovoj predstavi deseteračke stihove što više približim prirodnom govoru, nastojeći da pređe u skandiranje. Isto tako i kretanje glumaca na pozornici nastojao sam da bude što prirodnije. U tome sam prilično uspio svojom upornošću i zalaganjem svih sudjelujućim amatera u predstavi.
Tehnički je ova predstava „Prodana djevojka“ bila bolje opremljena nego prve dvije. Poljički kostimi i dalje su posuđivani kao i ranije , a turske kostime i rekvizite dosta prikladne posudio sam od splitskog kazališta.Premijera je prikazana 26.travnja 1970. godine . na sam dan premijer dogodila se jedna neugodnost. Glumac koji je igrao jednu od glavnih uloga u komadu don. Luku Ivaniševića , kančelira – doživio je saobraćajni udes. Ja sam se snašao tako da sam zamolio svog kolegu Radu Perkovića da uskoći u ulogu , što je on i učinio i tako omogućio da se odigraju toga dana dvije potpuno rasprodane predstave.Još jedna zanimljivost u to vrijeme bila je da su plakati za oglašavanje predstava , radi materijalne mogućnosti , ispisivani ručno na pak papiru. Prvi plakat tiskan je tek u travnju 1973 godine za obnovljenu predstavu «Rasulo Poljica» , a drugi 1974. godine za «Prodanu djevojku» koje su odigrane u Zadružnom domu Gata. I od tada redovito se tiskaju plakati s imenima lica i glumaca.
Do 1979.godine naizmjenično smo obnavljali i prikazivali «Rasulo Poljica « i «Prodanu djevojku». Osim u Gatima predstave su igrane gostujući u drugim mjestima i okolici Splita i Omiša. KUD «Mosor» Gata gostuje u Sinju 1971 i u Imotskome 1974 . godine kada je sudjelovao na Festivalima dramskih amatera srednje Dalmacije.
Godine 1979. prišlo se generalnoj obnovi Zadružnog doma kao i dotrajaloj dvorani u kojoj se na nekoliko mjesta kroz plafon i krov vidjelo nebo. Silom prilika rad u društvu prekida se skoro 2 godine dok je trajala obnova. Dvorana je 1980.godine potpuno uređena sa svim pomoćnim prostorijama i novim osvjetljenjem. Konstruirana je i potpuno nova solidno izgrađena i produžena pozornica dimenzija 6 X 8 metara.Pozornica je dobila potpuno novo osvjetljenje sa mogućnošću postepenog uvlačenja svjetala pomoću ugrađenih potenciometara. Kako je i to osvjetljenje bilo ograničene jačine, na moje traženje , članovi su izradili od kanat za mast četiri kutije u koje smo montirali velike žarulje od 500 i 1000 w. Na pozornici je postavljena postupno nova bogata glavna zavjesa od crvenog baršuna izrađena po stručnom majstoru. Dobrovoljnim radom i samih članova društva dograđena je uz samu dvoranu garderoba za presvlačenje od dvije prostorije i sanitarnim čvorom , a koje imaju pristup sa same pozornice kao i ulaz s ulice.
U takvim novim okolnostima nastavljen je rad društva 1980.godine. s nekoliko već u toku godina izgrađenih glumaca amatera i nekoliko novih talentiranih mladih članova počeo sam rad na spremanju don Stipinog „ Rasulja Poljica“. Probe su redovito održavane u nekoliko puta tjedno, a često s krajnjim zalaganjem sudjelujućih, znalo se događati da mnogi koji su bili zaposleni u Omišu nakon rada u tvornici dođu na večernje probe koje su znale trajati do kasno u noć. Pristupio sam poslu s još većim elanom, tako da sam održavao pored redovitih skupnih proba, još i pojedinačne probe u svom stanu u Splitu. Tekst drame sam adaptirao i kratio one pasuse koji bi kočili razvoj radnje.
Obje drame , „Rasulo Poljica i „ Prodana djevojka“ , u novim prostornim i tehničkim mogućnostima obnovili smo s karakterom premijere. U oba komada bilo je nekoliko veoma uspjelo odigranih uloga i to baš glavnih lica u komadu , a koje su bile zapažene od publike kao i po ocjeni stručne kritike.
Na osnovu trilogije „Počelo Poljica“, „Prodana djevojka“, i „Rasulo Poljica“, u kojim je don Stipe Kaštelan obradio povijesna zbivanja na području stare Poljičke Republike u razmaku od sedamsto godina , došao sam na ideju u toku dugogodišnjeg rada s materima iz Gata da bi scenografski trebalo povezati svet tri njegove drame. Dao sam izraditi po mojim nacrtima kulise s kojima se malim sredstvima i različitim razmještanjem istih postiže jednostavna, praktična stilizirana inscenacija za sve tri drame don. Stipe Kaštelana.
Isto tako KUD “Mosor“ dao je izraditi potpuno nove poljičke narodne kostime kao i kopiju kostima poljičkoga velikog Kneza , a na osnovu originalnog koji se nalazi u Poljičkom muzeju u Gatima. Kostime francuskih vojnika, časnika kao i samog maršala Mormonta, po mojim nacrtima , a na osnovu podataka koje sam dobio u Francuskom serklu u Splitu , iz kvalitetnog materijala veoma stručno izradio je šef krojačnice HNK Split pok. Martjan Aračić.
S obje drame , „Rasulo Poljica“ i „ Prodana djevojka“ , tako tehnički dobro opremljenije, a glumački vrlo dotjerane za prilike amatera, pored gostovanja u mnogim dalmacije, društvo je veoma uspješno sudjelovalo u vremenu od 1981 – 1983 godine na općinskim , regionalnim i republičkim smotrama dramskih amatera Hrvatske. Prikazane predstave KUD-a „Mosor“ iz Gata na svim tim smotrama dobile su laskava priznanja od stručnih žirija,kao i najpoznatijih kazališnih kritičara , te su proglašavane kao najbolje amaterske predstave pučkog žanra.
Kako smo od mog dolaska 1962 godine odigrali u svim mogućim obnovama cijelu trilogiju došao sam na ideju da na osnovu drama don. Stipe Kaštelana sastavim cjelovečernji kolaž drame i recitala iz poljičke prošlosti u tri dijela pod naslovom „Od počela – do rasula Poljica“. Premijera je prikazana u Zadružnom domu u Gatima 26.travnja 1984 godine.
Kao prvi dio kolaža koristio sam iz drame „počelo Poljica“ epilog „Biranje poljičkog kneza“. Kao uvod napisao sam tekst za guslara koji uz gusle u gledalištu pjeva događaje koji su se događali u drami prije samog epiloga. Na kraju samog epiloga, nakon što je izabran prvi poljički knez Butko, dovodim na pozornicu poljičke momke i djevojke , koji u čast prvog kneza pjevaju poljičku himnu „Slogo sveta „ , da bi na kraju još otplesali svoje kolo.
Drugi dio kolaža nosi naslov „ Recital o mili Gojslaić“ za koji sam koristio stihove o mili Gojsalić don Stipe Kaštelana iz drame „Prodana djevojka“. I za ovaj drugi dio kao uvod napišem stihove koje guslar iz gledališta pjeva , a komentator povezuke radnju koja se događa na pozornici. Uz solo recitatore likova Mile Gojsalić, kneza , vojvode, Mehmed Topan – paše i drugih nekoliko lica , sudjeluju i poljički narod koji horski komentira i sudjeluje u odvijanju sadržaja recitala.
A kao treći dio kolaža prikazuje se 3. čin drame don Stipe kaštelana „Rasulo Poljica“ uz neke moje adaptacije i kraćenje originala. I za ovaj treći dio kao uvod guslar iz gledališta pjeva stihove o događajima koji su se odigrali prije same drame.Prvi put je kolaž „Od počela – do rasula“ prikazan o Sv. Juri 26.travnja 1984 godine , a drugi je put igran prigodom Poljičkog zborovanja 12. kolovoza iste godine. Kolaž je postigao pun uspjeh kod publike i kritike. .
KUD- u „Mosor“ Gata pripala je čast da dvije godine zaredom sudjeluje na Splitskom ljetu i to sa predstavom „Rasulo Poljica „ 1983 godine , a godinu poslije sa epilogom „Biranje Kneza“.I baš poslije svih ovih uspjeha u društvu je došlo do prekida rada. Naime, nekoliko glumaca glavnih uloga napustilo je društvo , pa je time i rad društva prestao na nekoliko godina.
Nakon te pauze od nekoliko godina nerada, grupa mladih Gaćana odlučila je nastaviti s radom. Novo formirana uprava , sve od mlađih ljudi puna poleta, pozvala me 1990 godine da bih s njima nastavio radom kao režiser. Pitao sam se : zar je moguće sve početi ispočetka, bez sudjelovanja iskusnih amatera koji su napustili društvo, a koje sam u toku godina tesao i izgrađivao i s njima postigao zavidne uspjehe? Ali novi duh, velika želja, energija i ponos za oživljavanje na pozornici prošlosti njihove nekad slavne Poljičke Republike , dala i je volju, snagu i polet , da još jednom pokušam s njima mladima nastaviti suradnju.
Po njihovom izboru odlučili su i predložili mi , da predstava koju bi spremali bide kolaž „Od počela-do rasula“. Ta je predstava do tada bila odigrana samo tri puta, premijera i dvije reprize . Ja sam se složio izborom i počeo sam režirati s potpuno novom podjelom uloga. U predstavi je sudjelovalo oko 55 novih mladih članova. Probe smo imali 2 do 3 puta tjedno , a po potrebi i više. Na probe su svi dolazi redovito, a ja sam se maksimalno trudio oko interpretacije teksta i scenskog pokreta , jer mnogi pa i nosioci većih , glavnih i odgovornih uloga prvi puta su trebali pojaviti se kao glumci na pozornici. Premijera je održan na blagdan Sv. Jurja u travnju 1991 godine.
Predstava u kvaliteti i interpretaciji ništa nije zaostala za prethodnim predstava od prije nekoliko godina. Po opremi s dopunskim svjetlom i novim potenciometrima koje je izradio inženjer Tonći Čović , bila je i bolja.Kao druga predstava obnovljena je , s karakterom premijere „Prodana djevojka“ u novoj podjelu nekoliko glavnih uloga. Obnovljena „Prodana djevojka“ kao i predstava „Od počela – do rasula“ imale su toliko uspjeh da su obje predložene za sudjelovanje na 33. festivalu Hrvatskih kazališnim amatera u varaždinu 1993 godine.
Na tom su festivalu predstave imale briljantan uspjeh , pa su obje nagrađene od Hrvatskog sabora za kulturu. Gaćani su napustili Varaždin s mišljenjem publike i stručne komisije da su ostavili nezaboravnu priču, isječak svijeta skrivenog u kamenu.Nakon festivala u varaždinu , na poziv HNK Split , društvo je sudjelovao i po treći puta na splitskom ljetu 1993 godine s predstavom „Prodana djevojka“.
S istom predstavom u ožujku 1994 godine na prijedlog Hrvatske matice iseljenika, a na osnovu uspjeha na smotri u Varaždinu , društvo je gostovalo u Austriji gdje su za Gradišćanske Hrvate igrali „Prodanu djevojku“ Na povratku predstava je odigrana i u domu HV u Zagrebu.
Gaćani imaju sreću što imaju svoju baštinu, svog domaćeg pisca, a to su stvari po čemu amaterizam i jest autohton. Sve ovo me je održalo tolike godine, pa je kroz moju glumačku školu prošlo 156 glumaca. Dakle četvrtina stanovništva Gata. Zaista smo dugo zajedno , a nadam se i ubuduće.
U Splitu , rujna 1994 godine. Preneseno iz knjige Četrdeseta obljetnica KUD Mosor Gata 1954 1994 .