Tko u Poljicima nije domaći, taj je je*an: evo što smo sve to saznali u mosorskim kućama. Izdvojeno

Onda ovako: izdebulat, drežit, dragokrvno, alja, juštament, išćigat, gušćav, dvizica, ćorda demeškinja, ćorda briockinja, čerek, ćabrk, Čačani, arlekanje, vacunić, jeban.

Ovo zadnje, da odma raščistimo, znači tuđinac, od turske riči yaban, a more bit i gadan čovik! A ovo prvo znači da se punom parom u mosorskim kućama stvara prvi Poljički rječnik!

I grupa jezikoslovaca priča li ga priča s najstarijim govornicima, obilazi poljičke katune i mosorske kantune kako bi se u zadnji tren spasila spomenička baština područja slavne Poljičke republike, koja je od 13. stoljeća do 1807. godine baštinila svoju slobodu i svoje zakone. I svoj jezik, naravno.

Poljičke se riječi vade iz starih dokumenata, počevši od Sumpetarskoga kartulara s početka 12. stoljeća, preko Štatuta nastalog oko 1322. godine, pa svakojakih listina ispisanih poljičkom glagoljicom ili, kako bi se reklo, poljičicom, bosančicom ili rvaticom, do zapisa don Frane Ivaniševića i stihova Drage Ivaniševića.

Našli smo ih na djelu, u Zvečanjima u Srednjim Poljicima, a okupio ih je sveprisutni Ante Mekinić, urednik rječnika je filolog Srećko Lorger, a na terenu su stručnjakinje Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu dr. Dijana Ćurković, dr. Ivana Kurtović Budja, dr. Perina Vukša Nahod te dr. Filip Galović s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.

Riječi iz konobe

Skupili smo se u debeloj hladovini dviju autentičnih konoba; gospođe Marije Miličević, te još jedne Marije i Ante Miličevića Repca. Jezikoslovci izvorne govornike ne ispituju samo riječi, nego slušaju njihove štorije, izreke, love toponime i antroponime, sve što bi moglo sačuvati ovaj drevni jezik Dalmacije. Danas je na rasporedu Zorka OČasić (89) iz Gata, od Nokinih ako niste znali, i te vam pripovidi, budući da ste strpljivi i ljubite epiku, zvuče ovako:

– Teško se živilo. Svaki dan san iz Gata u Omiš potezala konistru i torbu na uprt i sić veliki od osan litara. Pa ajde niz brnistru doli. Na noge, nego kako. Podili mliko do pet i po, pa na Pazar prodaji zelen. Onda opet uz brnistru nazad. Kad dođeš doma, nema sist, nego misi kruv, daj živini, radi ručak, siri mliko, dvoje dice podiži. Robu san prala na kominu u lušiji, pa nosi doli pod Gradac, di je most, na izvor-vodu ražentavat.

S to malo para se živilo, a ja san polako sve krila isprid sebe dok nisan skupila i sina poslala kupit štogod autića da me voza do Omiša. Ko bi cili život priko brnistre… Nije se radilo samo na svece, onda bi se igralo kolo na gumnima, na svetoga Ivana Svitnjaka priskakali bi oganj, pa bi se reklo: “Od Ive do Ive, da me noge ne bole, da me kosti ne srbe!”.

To radi zdravlja. Sili bi uvečer na kominu, gori vatra, pa udri govorit, svak bi svakoga pritresa. Na jeziku materinome, kako nas je mater naučila, tako i danas govorin – nemamo problema izvuć koju od gospođe Zorke, iz nje riči ka izvor-voda, vuku jednu na drugu.

– A vidi gori one vrhe mosorske. Sve san ih obašla. Ali nikad se bez brimena drva nisan vratila. Danas ljudi iđu radi športa, ponesu pune torbe ila i pila i vrate se praznih ruku… Jesmo bili sirotinja, ali smo držali do sebe i do dice svoje. Ma i danas ću ti reć da je lipše vidit na ditetu okrpjene gaće, a čiste nego da je u veštit, a šporko.

A jel nije tako!? Mobitel? Znan se javit ako će ko zvat, ali ja ne zoven nikoga, danas žene više uri izgube na mobitele nego šta u kući rade – poučila nas je teta Zorka, a Ante Miličević (67) rečeni Rebac već spremno pozira s knjigom u ruci. Na poljičici dakako.
Romanizmi i turcizmi

– Ovo je knjiga. A nije samo knjiga, nego su ovde zapisani svi kupoprodajni ugovori Sridnjih Poljica od 1692. do 1770. godine, a vlasništvo se nije moglo prinit drugačije nego ako su svaku radnju prigledali i ovjerili pop i glavar. Kuća je izgorila 1941., a knjigu smo našli tek 1980. pod gredon. Onda smo je poslali u Zagreb književniku našemu Nikoli Milićeviću, on je prigleda i reka da je neprocjenjiva i da je čuvamo ka oči u glavi – ponosan je Ante, a jezikoslovci sretni ka mala dica kad su shvatili u kakvu su škrinju s blagom upali; ukupno stotinu kazivača otkrit će im poljički jezik.

Tri godine oni primeću poljičke starine po Gornjim, Srednjim i Donjim Poljicima. Urednik Lorger kaže kako će rječnik sadržavati najmanje 16 tisuća natuknica i 20 tisuća riječi, a uz jezični fundus sadržavat će i druge priloge poput toponima, osobnih imena, prezimena i nadimaka, naziva biljaka i životinja, pravne terminologije, zemljovida, slikovnih prikaza, te stručne studije o Poljicima.

Dr. Dijana Ćurković dodaje kako isti leksik nije ni unutar jednog sela, dok jezik sadrži i dosta romanizama, turcizama i germanizama, a dr. Ivana Kurtović Budja ističe:

– Jezik Poljica lingvistički je vrlo složen, dok su u primorju možda i posljednji obalni čakavci, prema sjeveru su štokavci. Tijekom istraživanja rodila se ideja da se poljički govor stavi na listu nacionalnih nematerijalnih dobara, jer uz povijesno-kulturološku dimenziju poljičkog podneblja ima i posebnu leksičku vrijednost.

Izdavač i inicijator projekta Ante Mekinić smatra kako će rječnik biti trajan podsjetnik na posebnost poljičkog i hrvatskog kulturnog identiteta, posebno iz razloga što su srednjovjekovna Poljica skladom društvenog života oduševljavala velikane poput Thomasa Morea, Erazma Rotterdamskog, Sebastiana Gisutinianija, Augusta Marmonta, Alberta Fortisa, Mikhaila P. Aleksejeva…

– Samo onaj tko drži do sebe i poštuje sebe, može očekivati da će ga i drugi poštovati, a to Poljičani jako dobro znaju. Sretni smo da su naš projekt podržali Ministarstvo kulture, Grad Omiš i Grad Split, a očekujemo da će se pridružiti i općine Podstrana i Dugi Rat. Vidjeli ste Milićevićevu knjigu; najvrjednije blago još uvijek leži u škrinjama poljičkih ljudi koji ga ljubomorno čuvaju, to su stotine dokumenata na poljičkoj glagoljici.

Poljičani su bili toliko nepovjerljivi da nisu dopuštali ni digitalizaciju starih listina, ali taj stav se polako mijenja. Tako smo došli na ideju da uz pomoć Državnog arhiva i Ministarstva kulture utemeljimo Poljički arhiv u kojem bi se uz stručnu skrb čuvali i znanstveno obrađivali dokumenti vazeni uz Poljica i tako sačuvala i prezentirala ova neizmjerno vrijedna baština – iznosi Mekinić.
Rječnik poljičkog
izdebulat – skapati od gladi
drežit – čekati
dragokrvno – dragovoljno
alja – muška haljina, odjeća
juštament – pravedno
išćigat – obrastao travom
gušćav – gust
dvizica – dvogodišnja ovca
ćorda demeškinja – sablja iz Damaska
ćorda briockinja – britka sablja
čerek – četvrtina
ćabrk – taklja
Čačani – Donjopoljičani
arlekanje – deranje
vacunić – kamenčić

Izvor: Slobodna Dalmacija
Poveznica