Planina Mosor

Reljefom dominira krš. Krš je specifičan reljef koji se razvija samo na topljivim stijenama (vapnenac, gips, sol) među kojima se rasprostranjenošću i značajem ističe vapnenac.

 

 

Krški proces je posljedica pukotinske cirkulacije vode koja s pomoću ugljičnog dioksida CO2, što ga u sebi sadrži, rastvara čvrsti vapnenac – kalcijev karbonat (CaCO3) u topljivi klacijev bikarbonat.

Proces otapanja (korozija): CaCO3 + CO2 + H20 = Ca (HCO3)2

Od krških oblika osobito prevladavaju: KAMENICE (udubljenja u kompaktnim vapnencima), ŠKRAPE (duboke pukotine nastale otapanjem vapnenca, najneprohodniji su dio krša), JAME (okomiti otvori često povezani s podzemnim špiljama) npr. Gajna na Mosoru ispod vrha Kabal, SPILJE (vodoravne šupljine u podzemlju krša) na Mosoru nalazimo ih nekoliko pa osim Vranjače na sjevernim obroncima nalazimo Snižnicu i Lebrdušu ispod vrha Ljubljan, Miličevića spilju na južnim obroncima itd…

PONIKVE (ili do, dolac, osamljena udubljenja okružena kršom, a na dnu je zemlja crvenica), UVALE (-su izdužena udubljenja u kršu pogodna za obrađivanje, stvaraju se u područjima rastresitog pokrova podložnom spiranju), POLJA (najveći oblici u kršu i najvrijednije obradive površine u kršu, razvila su se na nepropusnoj podlozi. U Žrnovnici su ipak najrasprostranjenije SEDRENE BARIJERE (nastaju uz rijeke taloženjem vapnenca na vegetacijskim pregradama).

Hrbat

 

Sedra je i najrasprostranjenije tlo, a uz rijeku, fluvijalnim utjecajem, tlo je obogaćeno pa je dolina Žminjača jako plodno područje (Žrnovačko polje) gdje uspjevaju brojne voćne i ostale povrtlarske kulture.

Rudnog blaga u Mosoru nema, a neke legende govore da se zbog zlatne rude u rimsko doba zvao Mons aureus (Zlatno brdo) te da je sažimanjem tog naziva nastalo današnje ime. Druga legenda kaže da je ime Mons aureus (Zlatno brdo) nastalo zbog njegovog zlatnog izgleda, kada zalazak sunca tuče u njegove klisure. Vjerojatnije je riječ o ilirskoj osnovici sa značenjem “osamljena gora”.

 

Križ na vrhu Veliki Kabal

Planinarski objekti: