Kako je naše malo selo uhvatila moda odlaska u ribolov, naime kupuju se brodovi, štapovi, svi raspravljaju gdje ima ribe, kako ju je najbolje loviti…(to se odnosi na mlađu ekipu, 30 godine pa dolje).
Tako sam morao i ja otići vidjeti zbog čega je to toliko dobro.
Imao sam sreće što sam jedan dan ostao malo duže na plaži i tako je pao dogovor s kapetanom broda Beovićem, dalje kapetan, drugim časnikom također Beovićem, dalje Koker, još smo našli sponzora protiv žeđi g. Mekinić, dalje Bože (”žuja je zakon”) i moja malenkost Radmilo.
Dogovor je bio naći se u 22.30 kraj broda i nakon malog čekanja Bože otisnuli smo se na pučinu.
Kapetan Beović čvrstom rukom i sigurnim okom vodi prema cilju plovidbe
Sigurno vođeni iskusnim kapetanom došli smo do Male luke (otprilike), uvjereni da jata riba samo čekaju da zagrizu bez obzira na to što je sonar pokazivao da ribe nema. Ali nama, iskusnim ribičima, to nije smetalo da iskušamo vještinu.
Prvi časnik provjerava poziciju broda
Stipe i Tome su pripremili udice i mamce, sve je s njihove strane odrađeno profesionalno.
Akcija počinje, ribe pazite se!
Vidite kako se to profesionalno radi
Mamce su bacili u more i preostalo nam je samo da čekamo koliko ćemo toga uloviti. Da bi skratili čekanje odlučili smo nešto prezalogajiti (kruh, salama, sir, panceta i što ja znam što je sve tu bilo) i da nam nije grlo suho, malo Ožujskog.
Nakon par Žuja, a u nedostatku akcije oko riba, odlučio sam otjerati i ono malo riba što je bilo tako da sam se bacio u more. Doduše za to sam dobio dozvolu kapetana jer ja kao iskusni moreplovac znam da za sve na brodu i oko broda treba njega pitati.
Prvom časniku se pridružio i Bože. Bolje vide četiri oka nego dva.
Sljedećih par sati akcije bih preskočio i završio na tome da smo se vratili zdravi i veseli iz ribolova. Doduše bez nekih rekordnih primjeraka, ali drugi put će biti i njih.
Nije baš reprezentativna slika, ali nema veze
