Akcija ”Sudoper”

Stiže svježi i opširni izvještaj danas završene akcije SUDOPER. Grupica entuzijasta skupila se drugi dan prolića 21. ožujka (inače ove godine je proliće uranilo pa je počelo 20. ožujka u 12.44h) da bi odradili treću akciju kroz ovih misec dana, akciju iznošenja sudopera.

Tog napornog poljoprivrednog i burnog dana skupili smo se ja, Pito, Ivan Markić, Bili i Hrvo. Prvo sam ja doša u Hrve naša Ankicu kako prisađuje neko cviće i Hrvu sa stolitarskim ruksakom. Doša je i Pito u kričavo narančastom kožunu/kabanicia i sa flourescentno žutim šalom, a onda i Bili sa nekim daskama i alatom, klasično. Ja sam već bia polukrepan nakon poljodjelstva, a nisu mi ni ovi ostali friško izgledali. I tako sa očima na pola koplja krenili smo u Jure Markića po sudoper di nas je čeka Ivan Markić. Bia je tu i veteran Trpošnjika Ante Markić koji je sve nadgleda.
triba se ugrijati

Najhrabriji su bili Ivan Markić i Hrvo, Ivan je uzea dasku od sudopera, a Hrvo sudoper. Ja, Bili i Pito smo uzeli konstrukciju. Usljedija je krati “fotosešn” i sve je bilo spremno da krenemo na Mosor, jedini problem je bila bura u pojačavanju. Dok su normalni ljudi molili Boga da se bura stiša oni manje normalni (Bili i Markić) jedva su čekali da testiraju svoje nove biciklističke “antivjetar” jakete. Bilo je stvarno ladno al pod pritiskom tereta i onako navučeni u debelu robu prokuvali smo već do Sv. Roka. Gori se ukazao spas, ne, to nije bio Sv. Roko, bia je to GSS, Ivo Beović osobno. Bolilo ga je grlo (još nismo sigurni jeli to bila neka finta) al dokotrlja je žutog Caddy-a i pridružija se družini. Ubrzo je zadimija isprid nas i jedva smo mu uspili doviknit da ugrije kućicu dok dođemo. Šta se tiče fizičke spreme Zukanu se tresu gaće, ima konkurenta. Mi smo lagano nastavili paleći travu i smriče da malo očistimo put, Pito je uvik bia kritičan sa upaljačem, a sad je i mene povuka. Puvalo je luđački, Hrvo i Markić stvarno su imali borbu, pogotovo na Jutrinama. Odlično su to izgurali. Krenili smo tek u 17.00h od Sv. Roka tako da nas je taman uvatija mrak u Kobiljači. Dok smo tražili zadnje atome snage za zadnjih 50m uspona Ivo Beović skuplja je drva.

vodoinstalater

 

Dočekala nas je topla kućica i to nam je bia najlipši poklon nakon ovog napora. Brzo smo se prisvukli i bacili na marendu. Potamanili smo sve na stolu (Bili je prednjačia) al ostavili smo mista i za Hrvinu manistru sa sirom i tartufima. Bilo je lipo, van je bilo oko -1 a u kućici oko 15 stupnjeva. Nakon dobre večere i svih onih ćakula i zajebancije bacili smo se u vriće za spavanje. Bilome je bilo vruće, a meni ladno jer se južni prozor malo sam otvara dok ga nismo sutradan popravili. Cilu noć je luđački puvalo pa tako i oko 6.30h kad smo se uglavnom svi probudili. mislili smo da neće niko doć po onom vrimenu iako je nekoliko ljudi najavilo dolazak. Opet smo naložili peć, skuvali hektolitre kave i bacili se na marendu. Voda je naravno smrzla. Ubrzo smo doznali da su se Brane, Jure Markić, Damir Proso i Marli ipak uputili iz Gata i da će brzo doć. Svaka čast i njima. Mi smo taman marendali i došli k sebi kad su došli i oni, sa sobom su donili i prijekopotrebna drva iz Kobiljače. Prvi je doša glavni mehaničar Biciklističkog odreda i vlasnik najposjećenije garaže u selu, Jure Markić, odma iza pojavilo se brdo gadgeta. Bia je to Gadget boy Brane Čović, s njim i Damir Proso. Marli je tradicionalno trčkara okolo i smeta svima ostalima. Između mnoštva gadgeta pronaša se i jedan korisni koji je pobija sve mitove i legende o duljini puta do kućice. Pokazalo se da je duljina puta od Sv. Roka do kućice na Trpošnjiku okruglo 3 kilometra i potvrdila se nadmorska visina od oko 970 metara. Pridošlice su se prisvukli i bacili na marendu. Nakon šta su se okripili i ogrijali uputili smo se svi nešto radit. Ivo Beović se uputija u nove avanture po Mosoru. Puno toga se napravilo i svi su nešto radili, osim Marlija.
nije se samo sudoper radija
 
Postavila se sva lamperija koja je donešena, ostala su još samo 2 reda, postavia se novi sudoper, oribalo se svo suđe i cila kućica, očistila se peć, napravila se skala isprid ulaznih vrat i još puno sitnica.Organizirali smo se ka u mravinjaku, bila je gužva al nije bilo sudara. Svi smo zaslužili ručak.

 

kratka ekstertiza kućice pri dolasku

Nakon ručka popili smo kavu i vratili se poslovima. Ovom akcijom hotel “Trpošnjik” dobio je i petu zvjezdicu. Potkrovlje izgleda ka predsjedniči apartman, sudoper je prestrašan, ono nema ni u Kragića, kućica je čista ka suza i tako u nedogleda sa superlativima. Napravili smo strašan posa šta će se moć vidit i na slikama čim Hrvo osposobi galeriju na našoj novoj stranici koja napreduja kao i kućica. Sritni, zadovoljni i umorni skupili smo stvari i oko 16.30h uputili smo se kući. Bilo nam je super i iako ima još puno posla jedva čekamo opet uzbrdo.

može li netko više priniti

 PEU Gata