Predpoljičko razdoblje

Značajniji nalazi o povijesti Poljica potječu iz bakrenog doba. Uz to doba za Poljica su vezani Iliri i dorska seoba(krajem drugog tisućljeća p.k.). To je i vrijeme iz kojeg potječe najstariji brončani nalaz – ostava i u njoj sjekire u Gornjem Sitnu koja se pripisuje ilirskom plemenu Delmata. Za Delmate, čije je središte bilo Duvno (tadašnji Delminium), se pretpostavlja sezonska seoba u poljičke krajeve u tom razdoblju. Njihovo trajno preseljenje na obalu između Krke i Cetine dogodilo se u III. stoljeću p.k. Osim Ilira značajni za ove prostore su bili Grci (s glavnom kolonijom na Visu) i Rimljani (Salona). Iz rimskog razdoblja u Poljicima su ostali najvrjedniji spomenici o Ilirima. U Srednjim Poljicima nalazila su se plemenska središta ilirskih plemena: Ornastina, Nerestina i Pituntina koja su polja koristila za ispašu. Primorska Poljica tada pripadaju agrarnom području Salone i polja se koriste za zemljoradnju. Iz tog razdoblja potječu rimske keramike, ostaci građevina i grobova koji se i danas mogu naći u Poljicima. U VII. stoljeću iz Bijele Hrvatske dolaze ratnička plemena Hrvata i već u drugoj polovici VII. stoljeća uspostavljaju vezu s papom Agatonom. Najprije su naselili područja koja su najviše odgovarala njihovim zemljoradničkim navikama. To su bila područja Srinjina i Strožanca odakle su se postupno širili na polja u Tugarama, Jasenicama, Dućama. U IX. stoljeću Hrvatska je dosta jaka i zagospodarila je Jadranom. Hrvatski knez Mislav 839., u svom dvoru sv. Martin u Postrani, sklapa ugovor o nenapadanju s mletačkim džudom Petrom Tradonikom. Sljedećih sto godina povijest Poljica je prekrivena tamnim velom. <